Prsa u prsa
Senko Karuza
Belletristik/Erzählende Literatur
Beschreibung
Knjiga Prsa u prsa pouzdan je vodič kroz naplavine i događaje “koji su stizali na otok i uporno ga ostavljali osamljenim”, ali istodobno i nama čitateljima-turistima, nama s kontinenta, izvan ruba mora – ostavlja dovoljno mjesta za ushit, zabrinutost, ali i drukčiji odgovor. Čitatelj knjige Prsa u prsa motren je i zahvaćen kao onaj koji dolazi, uznemirava, mijenja, troši i uzima s valutom, putovnicom u džepu mnogo toga zdravo za gotovo. Nije gotovo, počelo je, i promjene koje su na djelu dotiču u prizorima i kadrovima ovih tekstova i onoga tko ih ispisuje i onoga na koga se odnose. Riječ je o knjizi zaokruženih priča, eseja, o literarnoj igri složenoj od prostora i prolaznosti. Vremena koje definitivno nestaje i koje tek u tragovima zatječemo, kao što zatječemo i sebe: na trajektu, u moru.
Riječ je o tekstovima u kojima progovara, govori, grinta i prigovara zajedničko “mi” novom (rječniku) poretku održivog i neodrživog razvoja. Prostor pisanja knjige naizgled je otočna soba, soba s mirisima, pamćenjem mora, soli i ribe, ali njezina je važnost u prisutnosti čovjeka, ribara, muškarca koji ispisuje ono što se na njegovoj koži utiskuje, tetovira. Prsa u prsa angažirana je i nedvosmisleno pisana knjiga u obranu otočnih, dakle ljudskih vrijednosti, kvalitete života i, istodobno, literarni dnevnik nestajanja jednog svijeta u osvitu robovlasničkog turizma.
Miroslav Mićanović
Senko Karuza (Split, 1957) objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogućnostima, Rivalu, Dnevniku (Ljubljana). Uvrštavan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča, prevođen na strane jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pučinskim otocima. Ispisuje redovito kratke priče u Slobodnoj Dalmaciji pod zajedničkim nazivom Vodič po otoku. Objavio knjigu kratkih priča Busbuskalai (1997), Ima li života prije smrti (2005), te Tri krokodila (2005) i Kamara obscura (2010).
